,,Roman Orlovi rano lete odvija se u bosanskom selu Lipovu i obuhvata vremenski raspon od skoro godinu dana. Prvi dio romana smješten je u jesen i zimu 1940. godine. Dječaci Lipova, nestašni kao svi dječaci širom planete, muče muku sa naprasitim i pijanim učiteljem Paprikom, kako su ga nazvali jer mu je od alkohola nos uvijek crven; učiteljem koji ih češće uči grdnjom i prutom nego lijepom riječju, a osmijeh, kakvim ih je darovala njihova nekadašnja učiteljica Lana, na licu ovog namrgođenog čiče nije se mogao ni zamisliti. U strahu od takvog učitelja i njegove tiranije, dječaci savlađuju strah od drekavca, čudovišta koje je izmislilo narodno predanje, i bježe u Prokin gaj. Odbjegli đaci, među kojima će se naći i jedna odvažna djevojčica, mali odmetnici, osnovaće svoju hajdučku družinu i za svog harambašu izabraće hrabrog Jovanču, čiji je čukundjed, po kom je i ime dobio, bio pravi hajduk. I ovi dječaci se kao i dječaci Pavlove ulice igraju rata. Ali oni se ne biju između sebe. Njihovi neprijatelji su odrasli: roditelji, tetke, strine, djedovi, bake, poljar Lijan, a prije svih i više od svih natmureni učitelj Paprika. Roditelji i rođaci su ti koji ih tjeraju da idu u školu kod tog i takvog učitelja, pa se zato i oni pretvaraju u neprijatelja, iako to ustvari nijesu. Logor Tepsija, koji su sami uredili, praveći kolibu i kućicu za psa, ognjište na kom su sami sebi spremali ručak, za njih je oaza apsolutne slobode. Njihovo odmetništvo je izazvalo hajku, koju je organizovao knez Valjuško, uz pomoć poljara Lijana, roditelja i rodbine odbjeglih đaka, ali je ipak urodilo plodom. Zahvaljujući dječjem otporu i mudrim savjetima seoske momčine, Nikoletine Bursaća, junaka mnogih Ćopićevih priča i romana, roditelji su se zamislili nad problemom koji je mučio njihovu djecu i preduzeli su mjere da se u Lipovo vrati učiteljica Lana, koju su djeca mnogo voljela. VBedre dječje igre i nestašluke, ali ne i njihovo četovanje, prekinuo je rat. Drugi svjetski rat se rasplamsao i u njihovoj zemlji, došlo je bombardovanje, okupacija, ustanak. Ali dječaci nijesu dugo ostali zbunjeni. Šestoaprilsko bombardovanje ih je zateklo i uplašilo što je sasvim prirodno. Ali djeca koja nijesu htjela pristati da trpe tiraniju svog učitelja sada su se domišljala kako da se odupru tiraniji jednog mnogo moćnijeg neprijatelja.” Dragica S. Ivanović
